Naučite nešto više o bonsaiu

Iako smo već kratko pisali o tome kako su prošle radionice izrade bonsai drvca na 22. Međunarodnom sajmu Lov, ribolov, priroda, turizam, ovoj temi vraćamo se ponovno, iz razloga što nas je uistinu oduševila ova tehnika, kao i filozofija razvijena oko nje.

Nekoliko redaka posvetit ćemo bonsai majstoru koji nam je omogućio da zakoračimo u svijet bonsaia, a zatim slijedi ono čemu nas je podučio te nas još više nadahnuo da krenemo u dublje istraživanje te predivne, drevne tehnike kojom dajemo novi život, ali dajemo i dio svoga života prirodi.

Adrian Horvat rođen je 5. listopada 1960. godine u Čakovcu. Po zvanju je dipl. ing agronomije, a s bonsaiem se počeo baviti 1999. godine kada je kući iz šume donio malene boriće i smreke. Narednih godina, u ruke mu je došla prva knjižica o bonsaiu, a s vremenom se i na Internetu počelo pojavljivati sve više sadržaja. Naučio je da je proces do gotovog bonsaia vrlo dugačak, a kreće uzgojem osnovnog materijala, takozvanog prebonsaia, zatim valja krenuti s formiranjem bonsaia, a naposlijetku, ali nikako manje važno, jest održavanje bonsaia.

Međutim, ono što se moglo naći u knjigama i na Internetu bila je samo tehnologija održavanja gotovih bonsaia odrađenih iz japanskih vrsta drveća, dok o načinu kako napraviti bonsai iz drveća koje raste u našim krajevima nije bilo gotovo nikakvih informacija.  Shvativši da će morati zasukati rukave i naučiti sam ono što ga zanima, povadio je razne autohtone vrste drveća iz našeg kraja i počeo s malim rasadom u Pleškovcu. Proučavao je što se događa kad nešto radi na određeni način te sve je uredno bilježio. Ova metoda pokazala se uspješnom te je svake godine unaprijedio znanje i rezultate. Polako su iz rasada izašli prvi prebonsai crvenog bora, crnog bora, običnog graba, lipe, breze, tise, jele, smreke. Od njih danas nastaju prava bonsai drva kakova se mogu naći i na međunarodnim bonsai izložbama.

Za uspješan bonsai, dakle, ne trebaju spektakularne japanske vrste i alati, već malo umjetničke duše, smisla za kompoziciju, puno znanja o fiziologiji bilja i dug suživot s najobičnijim drvom iz okolice. Završena skulptura ide na postolje, ali bonsai nije nikada završena skulptura, on treba vječito održavanje da bi uvijek bio lijep.

Zanimljivo je, promatrajući dvije japanske riječi koje tvore BON – SAI kako one poprilično nalikuju inicijalima našeg majstora, Adriana Horvata. Slučajnost ili ne, prosudite sami.

Bonsai kanji

BONSAI – WORK OF DIVINITY

Bonsai. Neprekidan ciklus davanja i uzimanja, između čovjeka i drveta sa vječno živim i nikada završenim umjetničkim djelom. Bonsai nije samo drvo. Bonsai izrasta iz simbioze drveta i čovjeka. Iz te cjelokupne, a prekrasne ovisnosti. Bonsai je odnos izmjena energija, davanja i uzimanja. Nikad završenih poslova, nikad dovršenog umjetničkog djela, nikada dovršene priče.

Upravo su gornje rečenice ono zbog čega se je lako zaljubiti u bonsai, naravno, onima koji cijene ljepotu prirode i uče od nje, a i nešto što nas je potaknulo da svima onima koji nisu imali prilike osobno osjetiti tu energiju, prenesemo bar djelić onoga što su osjetili oni koji su imali prilike raditi na svom prvom bonsaiu.

Naime, u Japanu bonsai posjeduje drevnu povijest donesenu iz prirode. Bonsai je prosvjetljujući i donosi mir, a dužnost svih nas je da ljubav prema bonsaiju održimo živom kao „baklju mira“. Čak i osoba koja ne razumije bonsai može cijeniti i biti dirnuta ovom ljepotom. Snaga bonsaija je u sposobnosti portretiranja krajnje ljepote prirode, a to je i cilj svih onih koji uzgajaju bonsai.

Ono što ne smijemo zanemariti i što je od izuzetne važnosti  kod uzgoja bonsaia jest da treba naučiti jake i slabe točke svake biljke. Podizanje bonsaija je kao i podizanje djece. Biti učitelj i vodič, ali sa strpljenjem i ljubavlju zasigurno nije lagan posao. Bonsai je nešto živo u korijenju, deblu čak i u lišću. Svaki dan proveden s bonsaijem, iako biljka ne može govoriti, donosi osjećanje kao da biljka nešto pokušava izreći. Jednog dana dolazi se do saznanja pita li, odnosno traži li biljka zalijevanje ili prihranu, orezivanje ili presađivanje. Kada dođe do tog stadija, razvija se intimna povezanost, odnosno bonsai odgovara na ljubav i pažnju koju je primao. Bonsai je vjeran ako ga se redovito zalijeva, prihranjuje te njeguje s ljubavlju i brigom, a život je značajniji kada njegujemo ove male biljke.

Život bonsaija duži je nego naš, stoga bonsai mora biti prenesen na iduću generaciju kako bi se sačuvao taj život u posudi. Kad se jednom bonsai počne uzgajati i ako se ustraje u tome, nikada više pogled na drveće neće biti isti. Počinje se shvaćati kompleksnost života biljaka te životnih detalja koji se provlače kroz vegetaciju, koji se događaju u svakom drvetu te se počinju uočavati i sličnosti između pojedinih drveta, ali i pojedinih ljudi.

Kao i kod ljudi, kod bonsaia je važan faktor vrijeme. Ono oblikuje naš karakter, osobnost, baš kao što ga oblikuje i kod bonsaia. Kad smo mladi brzo rastemo, svijet gledamo crno – bijelo, puni smo energije, jurimo, no kad odrastemo i sazrijemo, odrađujemo stvari polako, vraćamo se ponekad korak unatrag i razmišljamo o stvarima koje se događaju oko nas. S bonsaijem se događa vrlo slično. Mlado drvo pokazuje samo nezaustavljivu energiju rasta, dok staro drvo pokazuje zrelost, formiranost, oblikovanost, a rane i ožiljci koje smo nanijeli bonsai alatom u početku izgledaju neuvjerljivo. Kako vrijeme teče, ožiljci postaju sve stariji i uvjerljiviji i jednog dana postanu sastavni dio drveta. Ljudska ruka jednostavno ne može stvoriti ono što može vrijeme, kao što i tragove našeg alata ne možemo odstraniti sami, već to mogu samo drvo i njegovo vrijeme. Ožiljke i tragove našeg života oblikuje također samo vrijeme.

Kada djelovanjem na živo biće guramo granice prema njegovom preživljavanju u cilju da na kraju dobijemo nešto ljepše nego kad smo se upoznali, stalno vibriramo na granici života i smrti. Kada vidimo da je ono preživjelo, da odgovara na naše postupke, na naše želje i rad na njemu, da se trudi da opstane u novom dizajnu, da prihvaća ono što smo mu namijenili,  tog dana međusobna konverzacija postala je obostrana i jednostavna. Drvo prihvaća ono što mu je namijenjeno, a mi prihvaćamo ono što nam je drvo reklo da može podnijeti. Jezik sporazumijevanja su znanje fiziologije, moć promatranja, uočavanja, razmišljanja, a time započinje nevjerojatna međusobna ovisnost dviju živih bića.

Poštovanje prema drvetu kao živom biću je vjerojatno jedna od najosnovnijih stvari u  stvaranju bonsaia. Raditi dobro bonsai ne znači održati drvo samo živim, kroz sve procese koje drvo mora prolaziti. Život i smrt su u cijelom tom vremenu vrlo tanka linija i ako se ne poštuje, dolazimo do ogromne razlike između bonsaia i drugih vrsta umjetnosti. Zato se u Japanu iz generacije u generaciju ne prenosi samo drvo već i umjetnost  suživota drveta i čovjeka.

Ima mnogo načina da se bonsai napravi dobro, no pritom uvijek treba postojati spremnost vraćanja korak unatrag, iz svijeta umjetnosti u svijet osnova fiziologije i hortikulture koji nam govori što drvo može podnijeti i na koji način. Zatim, opet se vratiti iz fiziologije u svijet oblikovanja, kompozicije, ravnoteže i kiparstva sa živim bićem. Radimo li na nečem što će jednog dana biti lijepo? Jesu li linije lijepe? Je li sama forma lijepa? Je li balans onakav kakav treba biti da bi drvo u budućnosti bilo u ravnoteži? Na početku bavljenja bonsaiem malo tko može shvatiti sve ovo. Uz odrastanje bonsaia, odrastamo i mi kao osoba uz njega.

Pet ili šest godina rada i života uz bonsai nije ni početak. Bonsai je proces koje traje desetljećima, u kojem svake godine spoznaješ sve dublje i sve bolje svoje drvo, a majstor je osoba koja svakog dana nastoji da u svom poslu postigne perfekciju. I tako do kraja rada i života. Izgleda jednostavno, zar ne? Svakog ću dana dati maksimum od sebe za posao koji volim.  Naravno, nije uvijek tako, stoga majstorova odlika mora biti samodisciplina, a  svoj talent i znanje o bonsaiu mora usavršavati svakog dana do kraja svog života. Bonsai majstor se nikad ne umara, nikad ne staje, uvijek uči, jer sve je to dio njegovog života i smrti. Majstor može umrijeti, ali drvo ne smije.

Tako nas je poučio naš majstor Adrian Horvat, posluživši se prijevodima inspirativnih tekstova majstora Sabure Kata, Rayna Neila, Tomaža Kovsce te Bonsai Slovakia, a njegov rad možete pratiti na http://adrianbonsai.blogspot.hr/. Inspirirajte se i vi te krenite u otkrivanje jednog velikog, novog svijeta koji će vas zasigurno promijeniti ili učiniti bar malo boljima, a u tome vam uvelike može pomoći g. Horvat prvenstveno visoko odrađenim prebonsai materijalom, a zatim i savjetima koji će vam trebati kod suživota s vašim drvcem.